Koliko god nam lijepo izgledalo živo cvijeće sa svom svojom raskoši boja kojima mami naše oko i čula pomalo se razočaramo kad ga uberemo i sva ta čarolija polako nestane kako nestaje i život iz njega. Zagledavši se sve više u to suho i uvelo bilje primjećujemo da i to što nam ostaje diše jednim novim tonom. Shvativši to čovjek je počeo uvelike koristiti suho bilje i praviti od njega najljepše ukrase i njime krasiti svoje dnevne prostore.
  
  
  
 
  
|